Povijest Hrvatske seljačke stranke
Hrvatska seljačka stranka povijesno se ubraja među najznačajnije hrvatske političke organizacije. Zalagala se za opću demokratizaciju hrvatskoga društva i potpuno rješavanje hrvatskoga nacionalnog pitanja. U prvoj polovici dvadesetoga stoljeća bila je najprihvaćenija politička stranka među Hrvatima. Osnovali su je braća Antun i Stjepan Radić 1904. godine.
Stjepan Radić
Stranka je utemeljena 22. prosinca 1904. kao Hrvatska pučka seljačka stranka. Po svojim je načelima bila napredna pučka stranka koja je hrvatsko seljaštvo, tada golemu većinu hrvatskoga društva, smatrala temeljem hrvatskoga naroda. Godine 1920. stranka mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka, a kasnije, pod pritiskom vlasti, u današnje ime Hrvatska seljačka stranka. Stjepan Radić vodi stranku od osnutka do svoje smrti 8. kolovoza 1928.
Nakon Radićeve smrti za novoga predsjednika stranke izabran je Vladko Maček, koji tu dužnost obnaša do svoje smrti 15. svibnja 1964.
Nakon Mačekove smrti, na stranačkoj konvenciji 1965. godine, za predsjednika stranke izabran je dr. Juraj Krnjević, koji na toj dužnosti ostaje do kraja života. Umro je u Londonu 9. siječnja 1988.
Nakon uspostave neovisne države Hrvatske te mnogih nesporazuma i stvaranja raznih frakcija, 20. svibnja 1991. održava se ujediniteljska skupština u Kanadi, a za predsjednika u Hrvatskoj izabran je Drago Stipac, koji tu dužnost obnaša do 1994. godine, kada zbog bolesti podnosi ostavku. Od 1994. predsjednik je Zlatko Tomčić, zatim Josip Friščić od 2005. do 2012., Branko Hrg od 2012. do 2016. te Krešo Beljak od 2016. do danas.
Povijest HSS-a u Kanadi
Dana 20. lipnja 1928. u Narodnoj skupštini Jugoslavije radikal Puniša Račić ubio je Đuru Basaričeka i Pavla Radića, a ranio Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića, koji je od posljedica preminuo 8. kolovoza iste godine. Taj je atentat kralju Aleksandru I. Karađorđeviću poslužio kao povod za uvođenje Šestosiječanjske diktature, kojom su zabranjene sve političke stranke.
Nakon tih zbivanja Jugoslaviju napušta niz istaknutih članova HSS-a, a među njima i glavni tajnik HSS-a dr. Juraj Krnjević. On se hrvatskim iseljenicima u Kanadi prvi put javlja krajem 1929. godine preko „Hrvatskoga glasa”, koji je u ožujku te godine u Winnipegu pokrenuo Petar Stanković. Na temelju veza i prepiske dr. Juraja Krnjevića i ing. Augusta Košutića s iseljenim Hrvatima rađa se misao o potrebi stvaranja hrvatske seljačke organizacije među iseljenim Hrvatima, preko koje će se nastaviti borba za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa. Najprije se osnivaju hrvatske seljačke organizacije u SAD-u, a nedugo zatim i u Kanadi.
Prva hrvatska seljačka organizacija u Kanadi osnovana je u Torontu. Ondje je bila najveća hrvatska naseobina u tim krajevima, a među iseljenicima bili su i neki istaknuti članovi koji su još u domovini aktivno sudjelovali u hrvatskom seljačkom pokretu. Glavni organizator bio je Franjo Duralija, bivši oblasni zastupnik HSS-a, rodom iz Žumberka. Krajem 1929. godine održan je sastanak na kojem je odlučeno da se sazove javna osnivačka skupština HSS-a. Skupština je održana 5. siječnja 1930., i na njoj je osnovana organizacija HSS-a u Torontu. Za predsjednika organizacije izabran je Franjo Duralija. Taj je ogranak djelovao godinu dana prije osnutka organizacije u Norandi, koja je bila vrlo aktivna, pa je već u prvoj godini uspjela izgraditi lijep „Hrvatski narodni dom”.
Kako bi osnažila širenje ideja braće Radić, organizacija u Torontu osnovala je poseban odbor, čija je zadaća bila osnivanje ogranaka HSS-a u drugim mjestima Kanade. Izabrani odbor počinje obilaziti hrvatske naseobine u južnom Ontariju. Rezultat tih posjeta jest osnivanje novih ogranaka u Cooksvilleu, Hamiltonu, Wellandu, Windsoru i Sudburyju, a nedugo zatim i organizacija u Kirkland Lakeu, Schumacheru, Port Colborneu i Winnipegu. Iste se godine osnivaju organizacije i u Vancouveru (BC), Huntsvilleu (ON) i Stellartonu (NS), a 1934. godine u Flin Flonu (MB) i Iron Springsu (Alta.).
Budući da je u Kanadi već postojalo deset ogranaka HSS-a, na prijedlog dr. Krnjevića organizaciji u Torontu povjerena je dužnost sazivanja prve glavne skupštine kanadskih organizacija HSS-a.
Prva konvencija HSS-a u Kanadi održana je od 24. do 27. siječnja 1932. u Torontu. Rad skupštine protekao je u znaku prosvjeda kanadskih Hrvata protiv nasilničkoga beogradskog režima nad hrvatskim narodom, sa zadaćom da se pokrene osnivanje hrvatskih seljačkih organizacija diljem Kanade. Na toj je konvenciji izabran i prvi glavni odbor HSS-a Kanade, u koji su ušli Franjo Duralija, predsjednik, Ivan Krznarić i Adam Žunac, potpredsjednici, Stanko Laus i Ivan Herceg, tajnici, te Kuzmo Kruselj i Stjepan Bradica, blagajnici. Petar Stanković izabran je za povjerenika za propagandu, a „Hrvatski glas” postaje službenim glasilom HSS-a Kanade.
Druga konvencija HSS-a Kanade održana je u Hamiltonu od 6. do 8. travnja 1933. Na toj su konvenciji donesena „Pravila organizacija HSS-a u Kanadi”, koja su odmah stupila na snagu. Pravila su izrađena po uzoru na pravila „Seljačke sloge” i u skladu s kanadskim zakonima. Izabran je novi glavni odbor, a predsjednik je postao Zvonimir Restek.
Na trećoj konvenciji, održanoj od 4. do 6. travnja 1935. u Wellandu, uređena su sva organizacijska pitanja HSS-a te je donesen zaključak da će se svim sredstvima podupirati borba hrvatskoga naroda za slobodno samoodređenje, u kojoj nepokolebljivo stoje iza vođe i predsjednika hrvatskoga naroda Vladka Mačeka.
Završetkom ustroja HSS-ovih organizacija u Kanadi nastavlja se širenje ogranaka diljem Kanade, a konvencije se održavaju svake treće godine.