Hrvatski narodni kraljevi vladali su od 925 do 1097. Prvi hrvatski kralj bio je Tomislav (910 – 928), a posljednji Petar Svačić (1091-1097). Predšasnik kralja Petra, kralj Zvonimir(1075-1089) bio je oženjen za Lijepu Jelenu, mađarsku princezu kčer kralja Bele IV. Zvonimir je tragično završio svoj život na duvanjskom polju, gdje su ga sasijekli pobunjeni hrvatski plemiči,, odbivši pošlusnost kralju.
Kako Zvonimir nije imao muškog potomka na vlast dolazi Stjepan II (1089-1091). Star i bolestan Stjepan umire 1091, bez nasljednika. Lijepa Jelena, udovica kralja Zvonimira, nastoji dovesti na vlast svoga brata Ladislava, mađarskog kralja. Međutim, 1091 godine hrvatsko plemstvo i kler izabraše slavonskog bana Petra Svačića za kralja.
Mađarski kralj Ladislav umire 1095 godine. Njega naslijedi kralj Koloman koji objavi rat kralju Petru, smatrajući da ima pravo na hrvatsko prijestolje. Godine 1097 na planini Gvozdu (danas Petrova gora) vojska kralja Petra bude poražena, a kralj Petar ubijen. Tako je nestao sa povijesne scene posljednji kralj hrvatske krvi. Svi hrvatski kraljevi poslije njega bili su tuđinci.