Već dugi niz godina, dobar dio zivota provedem na Šolti, mom rodnom otoku u Srednjoj Dalmaciji. Pri čitanju štampe ili slušajući vijesti, s nevjerojatnoj redovitosti čujem rijeć ‘antifašizam’. Kako me ‘antifašisti’ brane od ustašizacije Hrvatske, kako ‘crna fašistička zmija opet diže glavu’ kako bi zatrovala narod itd, itd. Dnevno!
Ja naivac, gluho čujem i ne razumijem što to govore. Kaže gosp. Sanader, tada predsjednik, kako je moderna Hrvatska osnovana na “antifašizmu“.
Ili sam glup ili sam stvarno u zabludi. Ja mislio da su Hrvatski junaci branitelji mislili na Slobodnu Demokratsku Hrvatsku, kada su tako ne sebično izlagali svoje živote.
Ja, naivac, uvijek mislio da je svaka teroristička vlada, bilo fašisticka ili komunistička ne poželjna.
Po mnogim našim vrijednim novinarima, kada te komunista terorizira “u ime naroda” to ti je milo, drago, no, pazi se kad te ne komunist terorizira eh, to je gadno.
Dragi moji, meni je sve jedno tko me terorizira, lijevi ili desni. Ja sam Radičevac, slobodan i demokratičan.
Za reć pravo meni se čini da komunisti u svojim zadnjim uzdasima “traže neprijatelje”, a u svojoj bjedi ne imajuči kuraže zvati se pravim imenon, nekako sramežljivo sebe obilježavaju kao “antifašisti”.
Ja drugog objašnjenja nemam.

Josip Cecic