17. lipnja ove godine, u organizaciji HSS-a ogranka „Ivan Gundulić” Vancouver, obilježen je 61. po redu Hrvatski dan posvećen sjećanju na Stjepana Radića i lipanjske žrtve. Prigodnom najavom u jutarnjoj emisiji hrvatskog radija, zatim svetom misom u 10 sati, a nastavljeno piknikom u pastoralnom centru „Kardinal Stepinac”, koji je, uz nazočnost velikog broja Hrvata, protekao u ugodnom druženju i dobroj ponudi naše kuhinje koju su napravili naši članovi i prijatelji HSS-a.
Ovo činimo svake godine jer sadašnje i buduće generacije Hrvata moramo stalno podsjećati na sve sudbonosne događaje u njenoj povijesti, a događaj od 20. lipnja 1928. godine u beogradskoj skupštini je sigurno jedan od najsudbonosnijih. Na taj dan prije 90 godina, crnogorski Srbin Puniša Račić, zastupnik Narodne radikalne stranke, u beogradskoj skupštini puca u zastupnike HSS-a te ubija Pavla Radića i Đuru Basaričeka, ranjava Ivana Pernara i Ivana Granđu dok teško ranjava Stjepana Radića koji, od posljedica tog ranjavanja, umire 8. kolovoza te godine u Zagrebu. To je zločin bez presedana u svjetskoj povijesti i najveći politički zločin u prvoj polovini 20. stoljeća. Osudila ga je sva svjetska javnost tog vremena. Umjesto rješavanja nacionalnog i socijalnog pitanja velikosrpski vlastodršci, da bi zadržali vlast i hegemoniju nad drugim narodima, bili su spremni i na ovakav čin kao što je atentat u skupštini. Oni su znali da je glavna prepreka stabilizaciji srpske nadmoći i hegemonije ležala u stalnom otporu Hrvata, koji je organizirao i vodio Stjepan Radić.
Oni su vjerovali da je micanje Stjepana Radića najveći garant njihove dominacije. Stjepan Radić je bio predsjednik HSS-a, ali on je bio vođa hrvatskog naroda i najvažniji hrvatski političar tog vremena.
Međutim, nadanja im se nisu ispunila, a tijek narednih događanja će pokazati da je taj atentat imao suprotan efekt i da lipanjske žrtve nisu bile uzaludne. Tim atentatom je završena jedna epoha preporoda i nacionalnog buđenja hrvatskog naroda. Hrvati su postali napokon svjesni da samo potpuno ostvarivanje hrvatske neovisnosti je garant opstojnosti Hrvata.
Naša je dužnost da koristimo svaku prigodu da podsjećamo na te događaje i da se na prigodan način odužimo žrtvama koje su dane za dobrobit hrvatskog naroda.
Srećko Mandić
