17 lipnja ove godine, u organizaciji HSS-a ogranaka “Ivan Gundulic” Vankuver, obiljezen je 61 po redu Hrvatski dan posvecen sjecanju na tjepana Radica i lipanjske zrtve. Prigodnom najavom na jutarnjoj emisiji hrvatskog radija, zatim svetom misom u 10 sati , a nastavljeno piknikom na pastoralnom centru “Kardinal Stepinac” koji je, uz nazocnost velikog broja Hrvata, protekao u ugodnom druzenju i dobroj ponudi nase kuhinje koju su napravili nasi clanovi i prijatelji HSS-a.
Ovo cinimo svake godine jer sadasnje i buduce generacije Hrvata moramo stalno podsjecati na sve sudbonosne dogadjaje u njenoj povjesti, a dogadjaj od 20.lipnja.1928 godine u beogradskoj skuostini je sigurno jedan od najsudbonosniji. Na taj dan prije 90 godina, crnogorski Srbin Punisa Racic, zastupnik Narodne radikalne stranke, u beogradskoj skupstini puca u zastupnike HSS-a te ubija Pavla Radica i Djuru Basariceka, ranjava Ivana Pernara i Stjepana Gradzu dok tesko ranjava Stjepana Radica koji, od posljedica tog ranjavanja, umire 8 kolovoza te godine u Zagrebu. To je zlocin bez presedana u svjetskoj povjesti i najveci politicki zlocina u prvoj polovini 20 stoljeca. Osudila ga je sva svijetska javnost tog vremena. Umjesto rijesavnja nacionalnog i socijalnog pitanja velikosrpski vlastodrsci, da bi zadrzali vlast i hegemoniju nad drugim narodima, bili su spremni i na ovakav cin kao sto je atentat u skupstini. Oni su znali da je glavna prepreka stabilizaciji srpske nadmoci i hegemonije lezala u stalnom otporu Hrvata koje je organizirao i vodio Stjepan Radic.
Oni su vjerovali da je micanje Stjepana Radica najveci garant njihove dominacije. Stjepan Radic je bio predsjednik HSS-a, ali on je biovodja hrvatskog naroda i najvazniji hrvatski politicar tog vremena.
Medjutim nadanja im se nisu ispunila, a tijek narednih dogadjanja ce pokazati da je taj atentat imao suprotan efekat i da lipanjske zrtve nisu bile uzaludne. Tim atentatom je zavrsena jedna epoha preporoda i nacionalnog budjenja hrvatskog naroda.Hrvati su postali napokon svijesni da samo potpuno ostvarivanje hrvatske neovisnosti je garant opstojnosti Hrvata.
Nasa je duznost da koristimo svako prigodu da podsjecamo na te dogadjaje i da se na prigodan nacin oduzimo zrtvama koje su date za dobrobit hrvatskog naroda.
Srecko Mandic