Dr. Krešimir (Kris) Krnjević, jedan od vodećih svjetskih autoriteta za komunikaciju među moždanim stanicama, mirno je preminuo 16. travnja 2021. u Montrealu, u 93. godini života.
Bio je priznat kao pionir neurotransmisije: njegova otkrića o naravi kemijskih neurotransmitera rasvijetlila su ulogu kemijskih procesa kojima se upravlja radom mozga.
KRNJEVIĆ, dr. Krešimir O.C., B.Sc., Ph.D., M.B., Ch.B. (Edin.), F.R.S.C.
Krnjević je rođen u Zagrebu 1927. godine, a djetinjstvo su mu snažno obilježile političke prilike u Jugoslaviji. Školovao se u Ženevi, Zagrebu i Cape Townu, seleći se iz mjesta u mjesto, dok za vrijeme rata nije stigao u London k ocu, koji je tada bio član jugoslavenske vlade u izbjeglištvu.
Krnjević je 1944. upisao studij medicine u Edinburghu. Diplomirao je 1949., a doktorat iz fiziologije stekao je 1953. godine. Dvije godine (1956. – 1958.) proveo je na poslijedoktorskom istraživanju sa sir Johnom Ecclesom (Nobelova nagrada 1963.) i drugima na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri. U Englesku se vratio kao viši glavni znanstveni istraživač na Institutu Babraham u Cambridgeu (1959. – 1963.), koji je tada vodio sir John Gaddum.
Krnjević je 1964. bio gostujući profesor na Odsjeku za fiziologiju Sveučilišta McGill u Montrealu. Budući da je tečno govorio francuski i engleski, Montreal mu je bio osobito privlačna kulturna i jezična sredina. Godine 1965. prihvatio je mjesto ravnatelja Odjela za istraživanje anestezije na McGillu, koje je obnašao do 1999. Bio je predstojnik Odsjeka za fiziologiju na McGillu (1978. – 1987.) i imenovan je profesorom fiziologije s katedrom Joseph Morley Drake (1978. – 2001.). Formalno je otišao u mirovinu 1999., ali je sljedećih 15 godina ostao aktivan kao profesor emeritus fiziologije.
Izvornih spoznaja do kojih su došli Krnjević i njegovi suradnici toliko je da ih nije moguće sve nabrojiti. Ponajviše je poznat po doprinosu otkriću da određene aminokiseline – osobito glutamat i GABA – djeluju kao prijenosnici živčanih signala te imaju važniju ulogu u tome kako informacije putuju mozgom nego što se ranije pretpostavljalo. Krnjević je pridonio i razumijevanju uloge acetilkolina kao modulatora neurotransmisije.
Te su i druge spoznaje zajedno snažno utjecale na naše razumijevanje kemije mozga i na ono što znamo o pamćenju i učenju na staničnoj razini. Pridonijele su i znanstvenom razumijevanju bolesti kao što su moždani udar, epilepsija i Alzheimerova bolest.
Krnjević je objavio više od 250 znanstvenih članaka i 100 poglavlja u knjigama te je suuredio četiri knjige. Bio je i glavni urednik časopisa Canadian Journal of Physiology and Pharmacology (1972. – 1978.). Godine 1981. publikacija Current Contents uvrstila je Krnjevića među 1000 najcitiranijih suvremenih znanstvenika, a tri njegova rada proglasila je „klasicima citiranosti”.
Krnjevićeva postignuća obilježena su brojnim nagradama i priznanjima, od kojih se ističu izbor za člana Kraljevskoga društva Kanade (1975.), za predsjednika Kanadskoga fiziološkog društva (1979.) i za člana Vijeća Međunarodne unije fizioloških znanosti (IUPS) (1983. – 1993.) te Međunarodna nagrada Gairdner (1984.), časnik Reda Kanade (1987.) i Nagrada Wilder Penfield (1997.).
Krnjević je snažno zagovarao važnost državne potpore znanstvenim istraživanjima. U govoru koji je održao primajući nagradu Prix du Québec (1997.) oštro je kritizirao vladu Quebeca zbog smanjenja financiranja pokrajinskih sveučilišta.
Krnjević je ostao snažno vezan uz svoje hrvatske korijene te je sudjelovao u hrvatskoj neuroznanosti kao predavač i član društava: počasni član Hrvatskoga farmakološkog društva (1983.), počasni predsjednik i član Savjetodavnog odbora Hrvatskoga instituta za istraživanje mozga (1991.), dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1992.), Nagrada Spiridon Brusina Hrvatskoga prirodoslovnog društva (2001.). Imenovan je počasnim predsjednikom udruge Almae Matris Croaticae Alumni u Quebecu (1990.). Bio je i predsjednik Međunarodne hrvatske inicijative (1992. – 1998.).
Kao pravi polihistor, Krnjević je imao zadivljujuće širok raspon zanimanja i znanja. Zbog svojih nemirnih ranih godina osobito je suosjećao s izbjeglicama te je predvodio odsjekovo sponzorstvo šesteročlane vijetnamske obitelji takozvanih „ljudi s brodova”. Tu je višegodišnju obvezu – koja je zahtijevala mnogo truda i napora oko pronalaženja odgovarajuće odjeće, smještaja i zaposlenja za dvoje odraslih i četvero male djece – opisao kao možda najvrjedniji zajednički pothvat Odsjeka u 1980-ima.
Krnjević je bio strastveni skijaš i planinar, koji je bezbroj vikenda s prijateljima i obitelji proveo pješačeći šumama na Mont St. Hilaireu. Poznat po svojemu mladenačkom duhu, uživao je u društvu svoje brojne unučadi.
Iza Krnjevića ostali su Jeanne (rođ. Bowyer), njegova supruga s kojom je bio u braku 67 godina, sinovi Peter (Lynn Allan) i Nick (Claire Fripp), unuci Elizabeth, Sarah, Diana, Robert, Jennifer, Rebecca, Carolina i Rory te praunuci Noah, Emma i Hannah: https://www.dignitymemorial.com/en-ca/obituaries/montreal-qc/kresimir-krnjevic-10157909/add-memory
Komemoracija će se prenositi uživo iz crkve sv. Nikole Tavelića u subotu 8. svibnja s početkom u 11 sati: https://www.facebook.com/Sv-Nikola-Taveli%C4%87-Montreal-173380719771717
Zbog ograničenja povezanih s COVID-om na komemoraciju se može doći samo uz pozivnicu.
Umjesto cvijeća, obitelj vas poziva da razmotrite donaciju „Fondu dr. Krisa Krnjevića” (Dr. Kris Krnjevic Fund) Odsjeka za fiziologiju Sveučilišta McGill, kojim se podupiru studenti koji se bave istraživanjima u neuroznanosti: https://www.alumni.mcgill.ca/give/index.php?new=1&allocations=08335
Izvor: Montreal Gazette