Zvonimir “Zvonko” Markota
March 7, 1924 – April 3, 2022
U spomen
Zvonko Markota, rodio se u Rakitnu, u Hercegovini.
Zbog teške situacije u njegovom kraju odselio se je s mamom, mladom sestrom i bratom u Pleternicu, Slavonija, 1951 godine.
Početkom 1952 u Požegi je upoznao Janju Papac i krajem te godine sklapaju brak koji je trajao 69 i pol godina. Jednom prilikom dok smo ga vozili kući s jednog sastanka, rekao nam je:”Janja je moja svetinja”.
1959 godine, radi ne slaganja s tadašnjom vladom odučio je otići u Austriju. Sljdece godine dolazi u Canadu. Njegova obitelj: Janja, Vesna, Tomislav i Marijan dolaze, za njim ,u Vancouver 1962. godine. Nije uvijek bilo lako, u tuđem svijetu, tuđem društvu , odgajati dijecu, održavati hrvatske običaje i biti ponosan na ono sto jesi. Zvonko je to nastojao i uspio.
Bio je poznati Hrvat , ne samo u Vancouveru , nego i na Vancouver otoku, British Columbiji i Canadi. Stekao je prijatelje i znance ne samo u Hrvatskoj zajednici već i u širem društvu. 1967. godine obitelj Markota je bila jedna od prvih obitelji koje sam upoznala kada sam došla u Canadu, Vesna,Tomislav i Marijan su bili još mala dijeca. Kod gospođe Janje i Zvonka, kroz sve ove godine, naša obitelj je osjećala iskrenost, dobrodošlicu i toplinu njihovog doma.
Zvonko je bio čovjek zdravoga uma, i bio je spreman u svako doba podijeliti svoj dobar savijet.Bio je uvijek pozitivan i podržavao je prijatelje u njihovim naporima. Bio je jednostavan i nije patio za nikakvom slavom. Poštenje mu je bilo vazno, njegova riječ je značila: to je to, nema povlačenja. Njegova kršćanska vjera pomagala mu je kroz cijeli život. Već i u starijim godinama nije htio propustiti misu. Kada je bilo loše vrijeme, cak i snijeg, uvijek je našao kako će doći do crkve. Naravno, Tom i Marijan su uvijek bili tu. U vrijeme pandemije, kada se nije moglo ići u crkvu, on i njegova Janja gledali su misu na TV( internet). Bili su vrlo razočarani kad je to bilo ukinuto. Vesna je dolazila rano u jutro kod roditelja i već bi ga našla, na nogama, s molitvenikom u ruci.
Bio je vrlo aktivan u Hrvatskoj zajednici u Vancouveru. Sudjelovao je u samom početku gradnje naše crkve Precistog Srca Marijina uz fra Ambrora Budimira. Aktivno je utjecao u akciji kupljena zemljišta Kardinal Stepinac u Richmondu. Bio je dugogodišnji član i predsjednik župskog vijeća i aktivan član društva Prijatelja Matice Hrvatske.
Zvonko je bio najstariji, po godinama, član i predsjednik HSS Vancouver. Predsjednik, i počasni predsjednik glavnog odbora HSS Canade. Njegov 95. rođendan proslavili smo u prostorijama ogranka Ivan Gundulić. U tim visokim godinama nastojao je prisustovati i dijeliti svoje misli i savjete. Na sastanke, ako je Vesna bila zauzeta, Bepo i ja bi ga poveli. U vožnji bi nam pričao o svojoj mladosti, iskustvu u vojsci i naravno o Hrvatskoj prošlosti. Par dana prije njegovog 98. rođendana je nazvao Bepa za razgovor o sadašnjici i politici u Hrvatskoj i Canadi. To su mu bile najdraže teme!
Bio je domoljub, odan Hrvatskoj zajednici i naravno svojoj obitelji.
S njegovim odlaskom se zatvara jedno poglavlje u povijesti našeg hrvatskog društva u Vancouveru.
Dragi nas Zvonko, za sve dobre rijeci, za sva vaša djelovanja u našoj zajednici, u ime svih nas HVALA!
Počivao u miru Božjem !
Ljiljana Cecic