Zvonimir „Zvonko” Markota
March 7, 1924 – April 3, 2022
U spomen
Zvonko Markota rodio se u Rakitnu, u Hercegovini.
Zbog teške situacije u njegovom kraju odselio se je s mamom, mladom sestrom i bratom u Pleternicu, Slavonija, 1951. godine.
Početkom 1952. u Požegi je upoznao Janju Papac i krajem te godine sklapaju brak koji je trajao 69 i pol godina. Jednom prilikom, dok smo ga vozili kući s jednog sastanka, rekao nam je: „Janja je moja svetinja.”
1959. godine, radi neslaganja s tadašnjom vladom, odlučio je otići u Austriju. Sljedeće godine dolazi u Kanadu. Njegova obitelj: Janja, Vesna, Tomislav i Marijan dolaze za njim u Vancouver 1962. godine. Nije uvijek bilo lako, u tuđem svijetu, tuđem društvu, odgajati djecu, održavati hrvatske običaje i biti ponosan na ono što jesi. Zvonko je to nastojao i uspio.
Bio je poznati Hrvat, ne samo u Vancouveru, nego i na Vancouver otoku, Britanskoj Kolumbiji i Kanadi. Stekao je prijatelje i znance ne samo u hrvatskoj zajednici već i u širem društvu. 1967. godine obitelj Markota je bila jedna od prvih obitelji koje sam upoznala kada sam došla u Kanadu; Vesna, Tomislav i Marijan su bili još mala djeca. Kod gospođe Janje i Zvonka, kroz sve ove godine, naša obitelj je osjećala iskrenost, dobrodošlicu i toplinu njihovog doma.
Zvonko je bio čovjek zdravoga uma i bio je spreman u svako doba podijeliti svoj dobar savjet. Bio je uvijek pozitivan i podržavao je prijatelje u njihovim naporima. Bio je jednostavan i nije patio za nikakvom slavom. Poštenje mu je bilo važno, njegova riječ je značila: to je to, nema povlačenja. Njegova kršćanska vjera pomagala mu je kroz cijeli život. Već i u starijim godinama nije htio propustiti misu. Kada je bilo loše vrijeme, čak i snijeg, uvijek je našao kako će doći do crkve. Naravno, Tom i Marijan su uvijek bili tu. U vrijeme pandemije, kada se nije moglo ići u crkvu, on i njegova Janja gledali su misu na TV-u (internet). Bili su vrlo razočarani kad je to bilo ukinuto. Vesna je dolazila rano ujutro kod roditelja i već bi ga našla, na nogama, s molitvenikom u ruci.
Bio je vrlo aktivan u hrvatskoj zajednici u Vancouveru. Sudjelovao je u samom početku gradnje naše crkve Prečistog Srca Marijina uz fra Ambroza Budimira. Aktivno je utjecao u akciji kupnje zemljišta Kardinal Stepinac u Richmondu. Bio je dugogodišnji član i predsjednik župskog vijeća i aktivan član društva Prijatelja Matice hrvatske.
Zvonko je bio najstariji, po godinama, član i predsjednik HSS-a Vancouver. Predsjednik i počasni predsjednik glavnog odbora HSS-a Kanade. Njegov 95. rođendan proslavili smo u prostorijama ogranka Ivan Gundulić. U tim visokim godinama nastojao je prisustvovati i dijeliti svoje misli i savjete. Na sastanke, ako je Vesna bila zauzeta, Bepo i ja bismo ga poveli. U vožnji bi nam pričao o svojoj mladosti, iskustvu u vojsci i naravno o hrvatskoj prošlosti. Par dana prije njegovog 98. rođendana je nazvao Bepa za razgovor o sadašnjici i politici u Hrvatskoj i Kanadi. To su mu bile najdraže teme!
Bio je domoljub, odan hrvatskoj zajednici i naravno svojoj obitelji.
S njegovim odlaskom se zatvara jedno poglavlje u povijesti našeg hrvatskog društva u Vancouveru.
Dragi naš Zvonko, za sve dobre riječi, za sva vaša djelovanja u našoj zajednici, u ime svih nas HVALA!
Počivao u miru Božjem!
Ljiljana Cecic