Već dugi niz godina, dobar dio života provedem na Šolti, mom rodnom otoku u srednjoj Dalmaciji. Pri čitanju štampe ili slušajući vijesti, s nevjerojatnom redovitošću čujem riječ „antifašizam”. Kako me „antifašisti” brane od ustašizacije Hrvatske, kako „crna fašistička zmija opet diže glavu” kako bi zatrovala narod itd., itd. Dnevno!
Ja naivac, gluho čujem i ne razumijem što to govore. Kaže gosp. Sanader, tada predsjednik Vlade, kako je moderna Hrvatska osnovana na „antifašizmu”.
Ili sam glup ili sam stvarno u zabludi. Ja mislio da su hrvatski junaci branitelji mislili na slobodnu demokratsku Hrvatsku, kada su tako nesebično izlagali svoje živote.
Ja, naivac, uvijek mislio da je svaka teroristička vlada, bilo fašistička ili komunistička, nepoželjna.
Po mnogim našim vrijednim novinarima, kada te komunist terorizira „u ime naroda”, to ti je milo, drago, no, pazi se kad te nekomunist terorizira, eh, to je gadno.
Dragi moji, meni je svejedno tko me terorizira, lijevi ili desni. Ja sam radićevac, slobodan i demokratičan.
Za reć pravo, meni se čini da komunisti u svojim zadnjim uzdasima „traže neprijatelje”, a u svojoj bijedi, nemajući kuraže zvati se pravim imenon, nekako sramežljivo sebe obilježavaju kao „antifašisti”.
Ja drugog objašnjenja nemam.
Josip Cecic